Palimpsesti – Niko Grafenauer

Opis

Pjesme iz ove zbirke značajnog i višestruko nagrađivanog suvremenog slovenskog književnika nastajale su od sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća nadalje, i to istodobno s razvojem postmodernizma u Sloveniji (gdje je zbirka objavljena 1984., a kod nas sada izlazi u prijevodu Ksenije Premur). Pjesnik se iskazuje kao majstor sonetne forme, a za njom ne zaostaju ni pjesme slobodnoga stiha. U Grafenauerovoj poeziji život i smrt velebno su uravnoteženi na način protuteže. Posljednji događaj čovjeka kao konačnog bića samo je prestanak, uronjenost u prolaznost. U središtu je uvijek bit, ali na pozadini ništavila. Vrijeme biti u ništavilo je rascvjetano vrijeme… Čovjekovo bivstvovanje znači prebivati, provoditi svoje vrijeme: inzistirati u egzistenciji. “U jezi samog ništavila rascijepljeno srce puno je i prepuno slasti, koju osjeća svatko od nas u mjeri u kojoj je kao stanovnik ovoga svijeta predan prolaznosti i predavanju; užaren slašću koja je slast žrtve.” Grafenauerova poezija pripada samom vrhu slovenskog pjesničkog modernizma.